Uvod u derbi - Manijaci (VIDEO)

Nastavljamo priču o dvije najveće navijačke supine u državi,kao uvod u veliki gradski derbi između Sarajeva i Željezničara.Ovaj put ćemo nešto reći o navijačima plavih,popularnim "Manijacima".

Najvatreniji navijači FK "Željezničar", poznati kao Manijaci, spadaju u sami vrh navijačkih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose još iz bivše drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina,ali navika navijanja na Grbavica traje mnogo duže.

U šampionskoj sezoni, 1971/72, navijači su svoj klub pratili širom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noć su po gradu kružili automobili okićeni zastavama, uz neizbježno sviranje svim raspoloživim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, došlo je do smjene generacija u ekipi pa je "Željo" dospio i do druge savezne lige, ali ni tada navijači nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca što je bio pravi presedan i nešto što još nije bilo viđeno na ovim prostorima.

 U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad južne tribine. Po povratku u društvo najboljih, postepeno je stvaran jak tim, a 1981. "Željo" je stigao do finala kupa gdje je igrao protiv Veleža iz Mostara. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveća posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Više hiljada navijača plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istočnoj tribini stadiona ("Veležovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Željo" je nažalost izgubio (2:3).

U drugoj polovini osamdesetih dolazi do veće organizacije najvatrenijih navijača, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te još nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju matičnu grupaciju "Manijaka". Počinje izrada navijačkih vezenih šalova sa imenom grupe (šal "Joint Union" je uživao veliko poštovanje i na tribinama širom tadašnje Jugoslavije), nabavka pirotehničkih sredstava – bakljada, na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveća u BiH, a putuje se organizovano i na gostovanja sa klubom.

Puni sjaj Manijaci doživljavaju i u poslijeratnom periodu.Ostaje upamćena legendarna utakmica sa Newcastlom na Koševu pred 38.000. gledalaca.Svakako da se ističe i derbi 1998. godine kada je Hadis Zubanović donio pobjedu plavima u poslednjim trenucima meča te zauvijek otišao u legendu.

Od utakmica odigranih u skorije vrijeme izdvaja se utakmica sssa Victoriom Plzen gdje su manijaci na Koševu pokazali moć.Gostovanja u Mariboru,Plzenu...su ostavila dojam ozbiljne i jake skupine u ovom dijelu Evrope.

 Od utakmica u bliskoj budučnosti kada su u pitanju domaća tamičenja svakakoo se ističu derbi utakmice te duel kupa sa banjalučkim Borcem kada su Manijaci svojom predstavom postavili standarde za sve navijačke grupe u državi.

Navijači "Želje" su kao i svi drugi tokom svog postojanja imali svog vodju. Njih je tokom svih ovih godina bilo više, ali se jedno ime ipak više ističe od ostalih. To je rahm. Dževad Begić - Đilda koji je herojski poginuo prve ratne godine spašavajući ranjene civile na Pofalićima. Njegovo ime se danas na Grbavici izgovara sa posebnim poštovanjem, I Manijaci iz ogromnog poštovanja prema rahm. Đildi, nikada više nisu imali samo jednog vođu.

I tako ostaju "Manijaci" na svom jugu mada je postalo nepisano pravilo da se sa punjenjem odredjenog navijačkog staža, oni stariji sele na sjever, pa tako "Željo" sada ima vatrenu podršku sa obje strane. Bitno je da uvijek Grbavicom odzvanja ono poznato:  "Naprijed Željo četo plava…"