Sušić,savez,novac,raspad sistema...

Zašto je odbio dati ostavku?

Na press konferenciji posle meča u Haifi i izjavi za novinare po slijetanju na sarajevski aerodrom selektor Safet Sušić je poručio da neće dati ostavku te tako do kraja ostao dosljedan u tvrdoglavoj politici koja ga je „krasila“ posjednje dvije godine mandata na klupi „Zmajeva“. Propustio je Pape tako priliku da ipak za rastanak sa bh fudbalskom javnošću pokaže minimum dostojanstva prema armiji navijača koja ga je bezrezervno podržavala dok isti nije privatizovao reprezentaciju u maniru političkih tajkuna. Međutim dopustio je sebi da bude otjeran, posramljen, postiđen sa brojnim uvredama koje se još ne smiruju.

Plata koju je Sušić ispregovarao za novi mandat je sasvim pristojna uzimajući u obzir i sav (ne)rad koji je uložio na selektorskoj poziciji, međutim nisam mišljenja da je novac bio primarni razlog želje za ostankom na reprezentativnoj klupi. Bilo je Papetu nešto važnije, a to nešto je moć, mogućnost odlučivanja, koketiranja sa javnošću, kontrole zvijezda svlačionice... Uistinu je Pape posljednjih godinu dana imao manire i poteze političara koji ne bira sredstva u svom nastojanju za održanje prevlasti. Čak i njegov odlazak sa klupe podsjeća na svrgavanje političkih moćnika nakon posljednje izgubljene bitke, bez pomišljanja na samostalnu odluku o povlačenju

Posle Brazila...Zašto u savezu nisu reagovali?

Savez baš i nije mario za otvorene sukobe na relaciji Sušić-igrači i Sušić- mediji koji su umnogome definisali Papetovo ponašanje u zadnjoj godini mandata. Novac koji je stigao kao nagrada za plasman u Brazil se uveliko trošio, plasman u Brazil je obezbijedio i unosne sponzorske ugovore pa je elita sa „slatog ćošeta“ bila zaokupljena rasporedom plijena. Nije baš bilo vremena za ozbiljnu analizu svega što se dešavalo prije Brazila i u Brazilu, novca je bilo dovoljno Sušić je dobio unosan ugovor i sve što je trebalo je da odvede reprezentaciju u Francusku u osrednjoj grupi sa Belgijom kao najozbiljnijim konkurentom. 

Ne razlikuje se baš prethodna garnitura saveza i sadašnja u mnogo čemu, osim u količini novca kojom barataju u svojim džepovima. A šta očekivati od saveza gdje je prvi čovjek uključen u aferu sa višemilonskom pronevjerom poreza (slučaj sarajevski aerodrom).

Nezadovoljstvo dijela javnosti Sušićevim radom je splasnulo u sedmicama posle završenog Mundijala, Spahić,Misimović i Ibričić su se oprostili, pa je Pape posle Brazila učvrstio svoju ulogu te postao nedodirljiv. Džeko je postao kapiten te usamljen, a samom bez svojih najboljih drugova nije mu preostalo ništa drugo osim primirja sa Sušićem.

A onda kriza rezultata,sav nerad i nedostatak strategije u godinama unazad došli su na naplatu u samo dva mjeseca dana. Blamaža protiv Kipra, „mršavo“ u Velsu, debakl u Haifi značio je kraj jedne ere. Jedini moćniji od njega (Sušića), koji su čitavu situaciju posmatrali iz sjene reagovali su. Nisu Papeta smijenili zbog njegovih spiskova za reprezentaivna okupljanja na kojem je bar 4-5 igrača koji tu ne zaslužuju biti,nisu ga smijenili što je u lošim odnosima sa pojedinim igračima,nisu ga smijenili što loše igramo, nisu ga smijenili što je odlazak na prvo historijsko evropsko pvenstvo kompromitovao,smijenili su Papeta zato što je ugrozio već planirani plijen u glavama bh fudbalskih moćnika. 

Novac je jedini razlog funkcionisanja saveza u obliku kakvom je danas, novac je jedini razlog što su Darko Ljubojević,Dragan Kulina,Ivan Beus, Josip Bevanda preko noći postali najveći „borci“ za bh fudbalski nacionalni tim i bh ligu. „Saborce“ im nije bilo teško pronaći u Dini Begiću&Co,jer novac je jedina zajednička tačka koja pokreće sadašnju garnituru sa „slatkog ćošeta“ baš kao što je to bilo i ranije.

Šanse za plasman u Francusku su svedene na minimum, a koliko je situacija ozbiljna najbolje pokazuje i poziv Vahi Halilhodžiću da preuzme ekipu, šanse za to su minimalne, odnosno ne postoje, jer preveliki je Vaha gospodin za „deal“ sa postojećom garniturom saveza. U kom smijeru ide bh nacionalni tim biće poznato 1.novembra kada se obznane imena kandidata koji su u užem izboru za selektora. Jedna stvar je jasna, dno je dotaknuto,gore od ovoga ne može.

Pape prvi u historiji

Poraz u Izraelu-kraj kvalifikacija